Džefri Saks: U Ukrajini se vodi rat između SAD i Rusije

Izvor: https://geostrategy.rs/

U organizaciji Centra za međunarodnu saradnju i održivi razvoj (CIRSD), u Beogradu je 30. januara održana diskusija pod nazovom „Zima našeg nezadovoljstva“ u kojoj su učestvovali predsednik CIRSD-a Vuk Jeremić i profesor Univerziteta Kolumbija, Džefri Saks.

Na samom početku Vuk Jeremić je predstavio profesora Saksa kao vodećeg stručnjaka u oblasti održivog razvoja.

Džefri Saks je akademik, ekonomista, direktor Centra za održivi razvoj na Univerzitetu Kolumbija i predsednik Mreže rešenja za održivi razvoj UN.

Bio je godinama na poziciji savetnika generalnog sekretara UN, za vreme mandata Kofi Anana, Ban Ki Muna i Gutereša.

Svoje izlaganje, profesor Saks je započeo na temu opasnosti od sukoba velikih razmera, pominjući uzroke Prvog svetskog rata. On je govorio o „Satu sudnjeg dana“ koji se prilagođava u skladu sa svetskim dešavanjima, a simbolično upozorava na opasnost koja preti čovečanstvu.

„Bilten nuklearnih naučnika“ je nevladina organizacija koju je nakon Drugog svetskog rata osnovao Albert Ajnštajn. Ova organizacija je 1947. godine pokrenula projekat „Sat sudnjeg dana“, koji meri blizinu svetske katastrofe.

Nakon Drugog svetskog rata, kazaljke su pokazivale sedam minuta do ponoći, a na kraju Hladnog rata, kazaljke su pomerene na sedamnaest minuta do ponoći.

Na početku svoje karijere pre trideset četiri godine, Saks je bio savetnik Ante Markoviću 1991. u bivšoj Jugoslaviji, kao i Gorbačovu u Sovjetskom Savezu.

Napomenuo je da su u to vreme smatrali kako tenzije treba da budu uklonjene i da on Gorbačova smatra herojem, iako zna da ga se mnogi odriču u njegovoj zemlji, zbog toga što smatra da je on bio posvećen miru.

„Duboko sam frustriran ovim što se danas dešava, o tome ćemo i diskutovati- kako smo stigli od tih optimističkih dana do današnje situacije. Želeo bih da napomenem da je od prošle nedelje devedeset sekundi do ponoći.

Ono što nam naučnici govore je da imamo minut i po do katastrofe, što znači da smo na pragu nuklearnog rata ponovo.

Ono što ovu situaciju čini još opasnijom je da imamo gorući rat između Sjedinjenih država i Rusije, ja nemam sumnje oko toga.

Iako u Ukrajini ginu ukrajinski vojnici, sistemi naoružanja, obaveštajni podaci, finansiranje i logistička podrška je iz SAD i njenih savezničkih snaga. Prema tome, to je rat između SAD i Rusije.

Nije nam potreban rat između dve nuklearne sile“- napomenuo je Saks.

U nastavku razgovora gospodin Jeremić je zamolio Džefri Saksa da iznese svoje viđenje razloga koji su doveli do današnje situacije u kojoj je sat podešen na devedeset sekundi do katastrofe.

„Spominjali smo Prvi svetski rat koji je započeo ubistvom austrougarskog prestolonaslednika 28. juna 1914. godine, odnosno objavom rata Srbiji, ili je počeo deset godina ranije kada su vojni saveznici napravili tajne dogovore koji su dalje vodili do katastrofe.

Postoje brojni nesporazumo oko svakog konflikta, čak i oko datuma početka konflikta.

Kada govorimo o ukrajinskom sukobu većina zapadnih medija polazi od pogrešnog stanovišta.

Ovaj rat je počeo u februaru 2014. godine, a mi govorimo da je počeo u februaru 2022. godine kada je Putin bez provokacija, zato što je on „lud čovek“ koji mašta o obnovi Ruske imperije, započeo rat.

To je prosto propaganda.

Dakle oružani sukobi su započeli osam godina ranije i naravno pitanje je zbog čega?

To je zbog toga što nismo uspeli da ostvarimo viziju Gorbačova o zajedničkom evropskom domu, umesto toga SAD su usvojile svoju viziju o monopolarnom svetu smatrajući da je Amerika pobedila u Hladnom ratu, a zapravo je sve dostignuto diplomatijom.

SAD nisu pobedile Sovjetski Savez već je Gorbačov jednostrano smatrao da treba da završimo Hladni rat i da reformišemo odnose u svetu. Nemačka se ujedinila, ali mi smo obećali da nećemo ni jedan inč da pomerimo NATO ka istoku. Ako želite da imate uvid u dokumenta, molim vas da mi se obratite mejlom. Zbog toga što SAD poriču ove činjenice, kao da imaju amneziju u ovom slučaju (prim. Nacionalna arhiva SAD je učinila dostupnim pomenuta dokumenta).

Dakle, SAD su obećale da se NATO neće širiti, ali 1992. godine neokonzervativci u SAD , Čejni, Volfovic, Ramsfeld, koje su pratile demokrate, stranka rata predvođena Olbrajtovom, Holbrukom i drugima, dakle obe partije ne samo jedna (Demokratska i Republikanska partija), rekle su ne, mi hoćemo da proširimo NATO, živimo u monopolarnom svetu ne moramo da držimo nikakva obećanja.

Dakle Bil Klinton je započeo širenje NATO sredinom devedesetih godina.

Pametni ljudi su još u to vreme upozoravali da su takvi koraci opasni, da je to varanje ali i provokacija. Kada je predsednik Putin 1999. godine došao na vlast, on nije bio anti-evropski orijentisan, ni anti-američki, očekivao je saradnju. Rekao je zaustaviti širenje NATO jer mi imamo naše interese i ne želimo vašu vojsku na našim granicama.

Onda je došao 11. septembar i neokonzervativac Čejni je od 2001-2009. godine bio sekretar odbrane SAD, bio je veoma opasna osoba.

Rekao je ako postoji 1 posto rizika, morate da računate kao da postoji 100 posto.

Ako je 1 posto verovatnoća da Sadam Husein poseduje nuklearno oružje, morate misliti da sigurno poseduje.

Uzgred to je pomalo ludački. Ako tako razmišljate, možete da kreirate puno ratova. Tako su i počeli ratovi i NATO proširenje je nastavljeno 2004.godine sedam novih država je pristupilo. Baltičke države, Rumunija, Bugarska, Slovenija i Slovačka. A onda je 2007. Putin rekao: Ne više! Ali je Džordž Buš 2008. rekao: Da još! Ukrajina i Gruzija. T

To nije bilo mudro. To je glupo.

Završiću time da je 2014. godine Amerika pomogla u svrgavanju predsednika Janukoviča. Znamo to iz mnogih izvora, ja znam jer sam video stvari koje bih voleo da nisam video, ali SAD su učestvovale u tome.

Putinu se to takođe nije svidelo jer je Janukovič pokušavao da balansira između dva giganta. Sa jedne strane SAD su mu rekle moraš da uradiš to i to, sa druge strane Rusija mu je rekla moraš da uradiš to i to.

Janukovičeva pozicija je bila, hvala vam ali mi smo neutralni. Međutim to za SAD nije bilo prihvatljivo.

Neutralnost ne funkcioniše u američkom podešavanju svesti.

Ili si sa nama ili protiv nas.

Zbog toga su pomogli u svrgavanju, februara 2014. godine.

Tada je rat počeo. Između 2014. i 2021. bilo je stalno ratnih dejstava, a SAD su potrošile milijarde na naoružavanje Ukrajine.

Ukrajinci su napravili utvrđenja duž linije fronta na istoku Ukrajine sa američkom logistikom finasijama i oružjem. Tako je pri kraju 2021. nakon što je Bajden postao predsednik, Putin rekao prešli ste sve crvene linije. Naše crvene linije su širenje NATO, otvaranje vojnih baza na našim granicama, dostavljanje oružja kojim možemo da budemo pogođeni za nekoliko minuta. Mi smo o tome govorili. Vi ste odgovorili da nemamo o čemu da diskutujemo.

I tako je invazija počela 24. februara 2022. godine. Dakle imali smo trideset godina mogućnosti da izbegnemo konflikt. To je tako. Zbog toga sam duboko razočaran analizama u kojima piše ovaj rat je počeo u februaru 2022. neisprovociranim napadom predsednika Putina. To jednostavno nije tačno. Počeo je zbog izgradnje konflikta u periodu od trideset godina i mnogo varanja od strane SAD. I to nas je dovelo do ovog haosa“- istakao je Saks.

U nastavku razgovora predsednik CIRSD-a je upitao profesora Saksa kako kao ekonomista vidi efekat sankcija koje su uvedene Rusiji.

„To je jeftina i laka politika koju Amerika sprovodi godinama i koja iznova i iznova ne donosi rezultat.

Amerika često koristi sankcije jer se za njih ne izdvaja novac iz budžeta, ali mogu da načine mnogo štete, a ne zahtevaju javnu debatu i odobrenje Kongresa SAD.

Javnost ne razume baš najbolje o čemu je reč, ali koga je briga.

Sankcije se uvode potpisom predsednika SAD, što je drugačije od sankcija koje odobravaju Ujedinjene nacije.

Sankcije protiv Rusije ne samo što nisu oštetile rusku ekonomiju, nego je došlo do ‘bumerang efekta’. Izazvale su velike negativne globalne posledice, a Rusija nije prestala da izvozi širom sveta. Sankcije su veoma naškodile Evropi, jer joj više nije dostupna jeftina energija za industriju. Sankcije je prvo uveo „anglo-saksonski deo sveta“ – SAD, Kanada, Velika Britanija, Australija i Novi Zeland, a potom i EU, Japan i Južna Koreja i Singapur.

I to je to. Ostatak sveta je odbio da se pridruži sankcijama jer želi da nastavi da trguje i sa Rusijom i sa Ukrajinom. Oni ne žele da budu deo sukoba za koji smatraju da se mora završiti pregovorima. Većina sveta se, dakle, ne slaže sa sankcijama Rusiji niti se slaže sa idejom da jedna država tek tako donese odluku o sankcijama protiv druge države i onda još bez ikakvog zakonskog osnova kaže i drugima da prekinu trgovanje sa državom kojoj je uvela sankcije. To ne može da se radi“, rekao je Saks.

Saks je dodao da sa Rusijom trguju Kina, Indija, sve azijske države i Latinska Amerika, i oni ne žele da budu deo „proksi rata“. „Oni ne vide taj rat onako kako su Amerikanci mislili da će ga videti – kao ničim neizazvan napad. Razgovarao sam sa liderima širom sveta i oni dobro razumeju da je reč o sukobu dve super-sile, Rusije i SAD, i da nije samo jedna strana odgovorna“, naveo je Saks.

Skupu su prisustvovali profesori, poslanici, predstavnici diplomatskog kora, novinari i javne ličnosti.

Nakon završetka diskusije, Dragana Trifković, direktor Centra za geostrateške studije, imala je prilike da porazgovara sa profesorom Saksom o crnoj listi Vladimira Zelenskog, na kojoj se našla zajedno sa njim. Razlog za uključivanje profesora Saksa na crnu listu od strane Kijeva, bile su njegove ranije izjave o pozadini sukoba, kao i tvrdnje da NATO snosi odgovornost za sukob u Ukrajini. Zajednički zaključak je da je demokratija na Zapadu u sistemskoj krizi i da vlada velika cenzura, jer slobodno mišljenje nije prihvatljivo u gotovo svim državnim institucijama i mejn strim medijima.