UTIHNUO JE RITAM SLOBODE

Autor: Marko Marjanović

Dragoljub Đuričić. Vrhunski umetnik, muzičar, večiti nasmejani dečko.

Napustio nas je, a da uz njegovu ritam sekciju nismo dočekali 6.oktobar.

Foto: Dragoljub Đuričić, Fb, privatna arhiva

Tužan dan za sve ljubitelje muzike i sve one koji vole zvuk slobode.

Govoriti o njemu kao umetniku koji je obeležio rok scenu stare Jugoslavije, sasvim je izlišno. Pratio je je sve najveće zvezde tog i ovog vremena.

Dušana Prelevića, beogradskog mangupa , Arsena Dedića, šansonjera i poetu, Kemala Montena i večitog mladića jugoslovesnke muzičke scene, Zdravka Čolića. O njegovim muzičkim uspesima jednostavno nisam kompetentan da pričam. to ostavljam njegovim brojnim kolegama.

Pored muzike u kojoj je ostavio neizbrisiv trag, moram da dodam da je obeležio i odrastanje barem jedne generacije.

Moje sigurno.

Buntovnik, borac za pravdu, ritmom slobode nas je uvek predvodio u bunt, protest protiv svega nenormalnog što nam se dešavalo.

Uvek prvi, uvek predvodnik. Iza njega mi, u transu, opčinjeni magičnim ritmom kojim nas je vodio.

I kada bi smo, za trenutak, pomislili da nas je stigao umor, hladnoća ili glad, palicama nam je davao snagu da idemo dalje.

U borbu za slobodu.

Foto: Dragoljub Đuričić, FB privatna arhiva

Predvodio nas je u građanskim protestima 1996. godine uz svoju grupu od 30 bubnjara. Od prvoga do poslednjeg dana svog života u prvim redovima građanskog otpora.

U maju 2020. izjavio je da semožda sprema dan kada će opet uzeti doboš u svoje ruke. Prkosno stati na čelo kolone i kao nebrojeno puta do sada davati nam snagu da istrajemo, pobedimo, završimo bitku koju nismo završili 5. oktobra.

I ja sam mu verovao.

6. oktobar se nije dogodio.“

Doći će onda kad ovaj narod shvati da su predsednik države, vlade, i parlamenta u funkciji ovog naroda, i da ih mi biramo da bi oni nas vodili”.

To nam je poručio, a na nama je da mu ispunimo ovu želju. Želju svih nas.

Dragoljub nije bio običan muzičar. Bio je jedan od nas. Jedan od onih koji nikada nisu odustajali i nikada se nisu predavali.

A meni preostaje samo da TI obećam da ću uz ritmove Tvog doboša u mojoj glavi, nastaviti onim putem na koji si nam ti ukazivao.

Slava ti, veliki borcu!