Vučića za doživotnog selektora!

Izvor: Direktno.rs Autor: Marko Marjanović

Jučerašnji dan je bio malo drugačiji od onoga što smo smo inače navikli. Napominjem MALO. Pojavljivanje predsednika na nacionalnoj frekvenciji i njegovo obraćanje me nije iznenadilo. Opet smo imali priliku da slušamo hvalospeve o u uspesima ove Vlade, dodele ordena zaslužnim doktorima po izboru najvećeg među njima. Po izboru onoga koji će odlučiti i koju ćemo vakcinu kupiti.

Ipak najveće oduševljenje kod mene je izazvala vest da nam je predsednik usred ove pandemije, putovanja, nabavke lekova i brige o nama, malim građanima, uspeo da položi tri kolokvijuma na Visokoj sportskoj školi, odsek basket. Ne mogu da ne čestitam. Bravo, predsedniče.

Mada, pala mi je na pamet jedna odlična ideja. Možda čak spasonosna za srpski fudbal. Mislim da bi predsednik mogao da upiše i školu za fudbalskog trenera.

Posle očajne igre naših fudbalera i ispadanja reprezantacije za kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, rešenja za novog trenera fudbalske reprezentacije vidim u imenovanju predsednika za trenera. Doživotnog. Po načinu igre naših momaka tačno se videlo da je falio onaj jedan telefonski poziv predsednika nekom od igrača. Siguran sam da bi taj igrač postigao odlučujući gol i da ne bi ispali u penal završnici.

Kakva država, takav i fudbal

Ali, avaj, niti poziva, niti pobede.

Zato, uz ideju o gradnji Nacionalnog stadiona od 250 miliona evra, idealna je prilika da dok se stadion ne završi, predsednik prione i na izučavanje fudbalske taktike. Kao bivšem vatrenom navijaču, siguran sam da bi mu to bilo zadovoljstvo i da bi ispite položio u rekordnom roku.

I kada dovede našu reprezentaciju na Evropsko prvenstvo, u znak zahvalnosti, na tom novom velelepnom stadionu mogli bismo da napravimo slet Njemu u čast. U znak zahvalnosti.

Skroman kakav jeste, sigurno bi odbio, ali na nama je da ga makar malo obradujemo, a ne samo da mu idemo na nerve i da ga dovedemo do stanja da mora da viče na nas.

Voditelji tog veličanstvenog praznika podrazumeva se, bili bi Gordana Uzelac, Predrag Sarapa i Filip „karate“ Čukanović.

Predrag Sarapa Foto: AtaImages

Prenos na svim kanalima istovremeno. Spektakl u najavi.

No, da se vratimo na najsvežije obraćanja Oca nacije. Dok smo svi pomno pratili i upijali svaku njegovu mudru i odmerenu reč, u skupštini Srbije kao da nisu gledali njegovo obraćanje. Za to vreme je izglasan Zakon o obaveznoj vakcinaciji.

Pokušaću u kratkim crtama da objasnim kako sam ja to razumeo.

Obavezna vakcinacija i kažnjavanje onih koji ne nose maske gde je to ovim zakonom propisano.

Ok, idemo dalje. Da se razumemo, kao i milioni građani ove naše države sve odluke Vlade i preporuke Kriznog štaba ispunjavam. I da napomenem, nisam ni antivakser, ni antimasker, ni vakser, ni brnjičar.

Ali, nešto što mi možda malo izaziva nelagodu je sledeća stvar. Vanredna vakcinacija može biti preporučena ili obavezujuća, u skladu sa preporukama Svetske zdravstvene organizacije NAREĐUJUĆIM AKTOM ministra zdravlja.
Nekako ministar zdravlja me malo plaši. Možda zbog nadimka, ne znam.
Mislim, ne plašim se igle. Možda malo. Ali, malo me plaši šta mi kroz tu iglu ubrizgavaju. Dosadašnji rezultati i mere Kriznog štaba nisu me baš ohrabrili.

Ne sme da nas bude više od pet u društvu, ali klubovi noćni i živa muzika, može.

Uskoro će (Vučićeva) vakcina…

Vakcina koja nije testirana, i novčane kazne za one koji odbiju obaveznu vakcinaciju, ne deluje mi smirujuće.

U mailovima koje dobijam od naših čitalaca mnogi postavljaju razna pitanja.
Jedno od njih je: Šta je sa rokom od dve godine probnog perioda testiranje vakcine?

Da li smo možda zamorčići na kojima se ispituje ova vakcina?

Da li građani imaju pravo da tuže državu i pravo na nadoknadu štete u slučaju nuspojava nakon obavezujuće vakcine?

Izmenama zakona resornom ministru je omogućeno da donese odluku o ograničavanju slobode kretanje u svim ustanovama kolektivnog smeštaja, a kontrola je prepuštena sanitarnoj inspekciji.

Jadranka Joksimovic i Zlatibor Loncar FOTO: ATA images

Može i da odredi zabranu okupljanja građana na javnom mestu, zabranu putovanja u zemlju u kojoj vlada epidemija, zabranu ili ograničenje prometa pojedinih vrsta robe i proizvoda.

Posle svega što smo videli i doživeli. Ne bih se začudio da nam uvedu obavezu odlaska na posao, zabranu izlaska iz kuće nakon toga. Odradite posao stranom investitoru, platite račune, dažbine i namete države i onda sedite ispred malog ekrana čekajući nove, ohrabrujuće vesti.

Ne znam zašto mi pade na pamet naslov jednog filma: I konje ubijaju, zar ne?